Ovo je autorski osvrt na neke od pjesama grupe «Do Posljednjeg Daha»! Nadamo se da ćete uz dotične pjesme provesti puno i lijepih, i nostalgičnih trenutaka,jer sam ih i birao po sistemu: Svi će ih razumjeti, čak i kada riječi ne govore direktno... Prvi hit koji sam izbacio. 1996 medu pet favorita na «Melodijama Hrvatskog Jadrana»!Uvjet je da pjeva M.P.Thompson! Odbijam prijedlog i ne dam pjesmu pod obrazloženjem:Ovo nije pjesma za takav tip pjevača! Greška ili ne, svakako – da sam je dao, sada bi već bio tri stepenice više! No, ostao sam svoj!
Nakon serije napisa o svom voljenom gradu, a sve u kontekstu politike, mita, korupcije, ratnih zločina i sl., danas sam napisao tekst i posudio malo Claptonove podloge, sutra sam snimio pjesmu, a prekosutra u 7,00 već je bila na oba gradska radija i vrtila se bar deset puta dnevno u idućih nekoliko godina! Da me ne bi krivo razumjeli - vrti se i sada!
Sjeti se mladenačkih pijanstava! Zatvori oči, poslušaj ono što je pjesnik htio reći, i sve će ti biti jasno! Uz to, imao sam kritiku da je pjesma pisana na jednom stranom jeziku (naime hrvatski se kaže: Što bi mi bez ljubavi...)! Na to sam ponosan! Znanje stranih jezika = imanje!
Čega ba? - upitao bi Bosanac. No, sve bi mu bilo jasno već nakon prvog refrena (AA=2A=PARA) Svakodnevnica u nas Hrvata (a i šire)! Tvrde da takvih ima i u razvijenom svijetu (Ha! Ha!) Umro je jedan čovjek i prijatelj koji je toliko bio zaljubljen u glazbu, da se to ne može opisati u nekoliko rečenica...Jednom bijaše dr. Zvonimir Tolj! Ova pjesma je posvećena njemu. Nije u maniru benda, ali je to moja vizija Hrvata (a i šire okolice)u nekakvoj doglednoj budućnosti! Ako potonete uz ovu pjesmu, bit ću ponosan autor!
Vi koji ovo čitate preživjeli ste rat. Ima i onih koji nisu!Ova pjesma je posvećena njima! Neka život ide svojim tokom. Neka vas gaze, omalovažavaju, kude...Neka rade sve što im srce želi. No, neće uspjeti - na kraju se mrtvi broje!
|